Jesi li ikad primijetila da u određenim situacijama reagiraš puno snažnije nego što bi očekivala? Da te komentar bližnje osobe pogodi dublje nego što bi „trebao“? Da se u nekim trenucima osjećaš kao malo dijete koje traži potvrdu ili utjehu? Unutarnje dijete – i rad na njemu – jedno je od najvažnijih područja psihoterapijskog rada.
Što je unutarnje dijete?
Bez obzira na to koliko godina imali, svatko od nas u sebi nosi dijete koje smo bili u prošlosti – sa svim osjećajima i potrebama koje smo tada nastojali zadovoljiti kroz odnos s drugima.
To unutarnje dijete se pojavljuje kada nam draga osoba ne odgovori na poziv i mi se iznenada osjećamo tužno i povrijeđeno poput petogodišnje djevojčice. Ili kada nas šef ne razumije – i mi se osjećamo neshvaćeno poput tinejdžera koji se bori za vlastiti glas.
U svakodnevnim situacijama unutarnje dijete konstantno „izlazi na površinu“. I često ga ignoriramo – što znači da ignoriramo vlastite osjećaje i potrebe koji se javljaju upravo sada.
Što je rad na unutarnjem djetetu?
U psihoterapiji, rad na unutarnjem djetetu znači prepoznavanje i osvještavanje vlastitih relacijskih potreba – onih koje često nisu bile na adekvatan način zadovoljene u djetinjstvu.
Te nezadovoljene potrebe stvaraju „pukotine“ u odnosu koje primarno nastaju iz odnosa roditelj-dijete. Ako ih ne zacijelimo one se ponavljaju u svim budućim odnosima. Posebice dolaze do izražaja u bliskim, intimnim vezama.
Kroz rad na unutarnjem djetetu stupamo u kontakt s onim dijelovima sebe koji su bili nepoželjni po procjeni okoline — i koje nismo smjeli izraziti. Otkrivamo autentične osjećaje koji su duboko zakopani i potisnuti.
Istovremeno, otkrivanjem tih potreba skidamo sa sebe nezdrave mehanizme nošenja – emocionalno prejedanje, konzumiranje alkohola, izbjegavanje odnosa, disocijaciju koji su služili kao zamjena za ono što nismo dobili.
Izgubljena djevojčica i zanemareni dječak
Izgubljena djevojčica
Izgubljene djevojčice su sve one „dobre djevojčice“ koje nisu imale pravo iskazati ljutnju, nezadovoljstvo ili frustraciju zbog očekivanja roditelja i društva da svoje autentične potrebe ostave po strani.
Kada djevojčica iskazuje autentičnu potrebu da bude viđena, a to roditelji ne prepoznaju – ona postupno odustaje od tih autentičnih dijelova sebe. U odrasloj dobi to se može pojaviti kao nisko samopouzdanje, loše postavljanje granica, sumnja u sebe i iskrivljena slika o sebi.
Zanemareni dječak
Muškarci su često odgajani s porukom da iskazivanje ranjivosti, emocija i traženje pomoći nije poželjno, čak ni kažnjivo. Ako se i odluče potražiti pomoć, često to čine tek kada je „šteta“ već učinjena – kada se javi burn-out, razvod, depresija, napadi panike.
Tada se može činiti da povratka više nema. No ono što se zapravo zbiva je da je unutarnja „pukotina“ postala veća jer vodi do unutarnjeg dječaka koji zove u pomoć.
5 znakova da tvoje unutarnje dijete traži pažnju
- Izrazita osjetljivost i reaktivnost — reagiraš puno snažnije nego što bi očekivala. Emocionalnom razinom reagiraš jače nego što situacija iziskuje.
- Ne tražiš pomoć — „meni ne treba pomoć“, „ja mogu sve sam/a“. Izrazita neovisnost koja je zapravo obrana od ranjivosti.
- Destruktivni mehanizmi nošenja — alkohol, hrana, kockanje, shopping, prokrastinacija kao način bijega od neugodnih osjećaja.
- Nisko mentalno zdravlje — niska motivacija, depresija, anksioznost, teškoće spavanja, izrazite promjene u tjelesnoj težini.
- Ponavljanje istih obrazaca u odnosima — izbjegavanje u konfliktima, konstantno udovoljavanje iz straha od odbacivanja, umanjivanje partnerovih potreba.
Pitanja za uspostavljanje kontakta s unutarnjim djetetom
Ova pitanja mogu pomoći da počneš osvještavati što ti unutarnje dijete želi reći:
- Što ti je bilo potrebno kao djetetu? Što si dobivao/la od roditelja, a što ne?
- Koje emocije si smio/la slobodno izraziti, a koje nikada nisi pokazivao/la?
- Što ti u ovom trenutku govori unutarnje dijete? Što mu je potrebno – zagrljaj, utjeha, ohrabrenje? Kako mu to možeš dati?
- U kojim situacijama danas reagiraš kao da si opet ono malo dijete?
- Kako bi se odnosio/la prema malom djetetu koje doživljava ono što ti doživljavaš sada? Možeš li taj isti odnos primijeniti prema sebi?
Zašto je podrška važna u ovom procesu
Rad na unutarnjem djetetu zahtijeva sigurno okruženje i osobu od povjerenja jer stupamo u kontakt s dijelovima sebe koji su bili povrijeđeni u odnosu. Teško je to raditi samostalno, bez nekoga tko će adekvatno reagirati na naše nezadovoljene potrebe i neizražene osjećaje.
Upravo zbog toga je psihoterapija često najsigurniji prostor za taj rad. Ne zato što ne možemo sami nego zato što unutarnje dijete zaslužuje ono što možda nije dobilo: nečiju punu pažnju, bez osude, u sigurnom odnosu.
Spremna za sljedeći korak?
Rad na unutarnjem djetetu je jedan od najdubljih i najvažnijih koraka koje možeš napraviti za sebe i ne moraš ga raditi sama.
Ako se prepoznaješ u ovome što si pročitala i osjećaš da bi ti dobro došla podrška, slobodno se javi. Zajedno možemo istražiti što ti tvoje unutarnje dijete želi reći i kako mu konačno dati ono što mu je oduvijek trebalo.
Ostali tekstovi koji bi te mogli zanimati:
Ako se prepoznaješ u ovome i osjećaš da bi ti dobro došla podrška, pogledaj kako izgleda individualna terapija ili online terapija — prvi korak može biti mali.