Bajke, romantični filmovi i serije prikazuju odnose gotovo isključivo kroz fazu zaljubljenosti – onu uzbudljivu, erotičnu i prepunu ugodnih emocija. I uz takav jednostrani prikaz dolazi i koncept savršene osobe. The one. Osoba za nas koja će biti točno onakva kakvom smo je zamislili.
No što ako traženje savršenog partnera nije put prema ljubavi nego zapravo put od nje? U ovom tekstu pišem o mitu savršene osobe i o tome što se često skriva iza vječne potrage za njom.
Mit savršenog partnera – zašto nas limitira
Svaka osoba ima preferencije pri odabiru partnera – fizički izgled, osobnost, interesi. To je normalno i prirodno. No zamka nastaje kada te preferencije postanu filter koji isključuje sve što nije savršeno podudarno s unutarnjom slikom.
Na početku romatničnog odnosa sve može izgledati odlično. No nakon nekog vremena se pojavi razočaranje, osjećaj da „to ipak nije to“ i potraga se nastavlja. Vjerujući da se prava osoba nalazi tek iza ugla – treba samo malo bolje pogledati.
Problem je što entitet savršene osobe u suštini ne postoji – bar ne onako kako nam je prezentiran putem medija. Intimni odnos je puno više od zajedničkog hobija ili preferirane visine. I ono što nas privlači prema osobi često je sasvim različito od onoga što nas u odnosu s tom osobom zadržava.
Strah od intimnosti koji se skriva iza potrage
Iza vječne potrage za savršenim partnerom često se ne skriva zahtjevnost već se skriva strah od ostvarivanja dubokog i intimnog odnosa.
Ako se prepustim i dopustim sebi doista biti s drugom osobom – šansa da budem povrijeđen/a je veća.
Površne i usputne veze djeluju sigurno jer ne uključuju emocije i dublju povezanost. Osobe kojima nikada ništa nije dovoljno dobro često unutar sebe nose strah od odbacivanja i povrijeđenosti koji ih čuva od pravog rizika intimnosti.
Osobe potaknute idealom “savršenog” češće će ulaziti u kratkorocne odnose radi seksualnog zadovoljstva dok će odbaciti one koji imaju potencijal za dugoročnu vezu jer „potraga još traje“.
Savršeno se mijenja – a i mi s njim
Još jedna zamka mita o savršenom partneru: naša slika savršenog nije stalna. Ono što smo tražili prije 5 godina sigurno se razlikuje od danas i razlikovat će se od onoga što ćemo “tražiti” za 10 ili 15 godina.
Ako tražimo osobu koja odgovara slici iz ovog trenutka – čak i kad je nađemo ta slika će se zasigurno promijeniti budućnosti. A odnos često ne preživi tu promjenu ako nije bio građen na nečem dubljim od podudarnosti preferencija.
Od „savršeno“ prema „važno“ – pitanja za samorefleksiju
Umjesto da tražimo savršenu osobu, korisnije je zapitati se što nam je zapravo važno u intimnom odnosu. Ova tri pitanja mogu biti dobra početna točka:
- Što mi je važno u intimnom, romantičnom odnosu – ne na površini, nego ispod nje?
- Kako se želim osjećati u odnosu s tom osobom? Što mi taj odnos treba donijeti?
- Koje su moje životne vrijednosti i tražim li ih u partneru ili tražim samo podudarnost preferencija?
Odgovori na ta pitanja često otkrivaju da smo cijelo vrijeme tražili nešto sasvim različito od onoga što smo mislili da tražimo. I da pravi odnos nije pitanje savršene podudarnosti — nego pitanje hrabrosti da se doista prepustimo.
Kada je korisno dublje istražiti ovu temu?
Ako se prepoznaješ u obrascu u kojem nikada ništa nije dovoljno dobro, u kojem veze brzo počinju i završavaju, u kojem se lako zaljublju ješ ali teško gadiš dublje povjerenje – možda vrijedi dublje istražiti što stoji iza tog obrasca.
Psihoterapija može biti koristan prostor za takvo istraživanje – ne da bi te „napravio/la sposobnom za vezu“, nego da bi razumio/razumjela što te sprječava u onome što doista želiš.
Ostali tekstovi koji bi te mogli zanimati:
Prepoznaješ se u ovome? Snimila sam besplatan webinar „Od nezdrave krivnje do unutarnje slobode“ — uz radni materijal s vježbama koje prolaziš svojim tempom, učiš reći „ne“ bez grižnje savjesti i prestaješ nositi tuđi teret.
Ako se prepoznaješ u ovome i osjećaš da bi ti dobro došla podrška, pogledaj kako izgleda individualna terapija ili online terapija — prvi korak može biti mali.