U djetinjstvu sam, na neki način, bila ljubomorna na svoje starije sestre. One su bile odrasle, uživale su slobodu koja mi je tada bila nedostižna. Maštala sam o tome kako jedva čekam odrasti — jer za mene je to tada značilo biti slobodna – biti glavni lik svog života.
Odrasla dob je konačno došla. I mislila sam: “To je to — ja sam sada konačno svoj čovjek. Slobodna sam!”
No taj pojam slobode kratko je trajao. Upisala sam studij psihoterapije, krenula na osobnu terapiju — i polako počela uviđati da ja zapravo živim nečiju tuđu priču. Da nisam glavni lik u svom životu — nego sporedni, koji se nastoji uklopiti u nečiju drugu.
Kako postajemo sporedni lik — i to ne primijetimo
Uklapanje je prvo krenulo kroz partnerski odnos. U svim vezama bi se, kada bi one počele, doslovno izbrisala. Moje potrebe, moje želje, moji ciljevi bi nestali — s ciljem da se što više uklopim u ideju kakva djevojka trebam biti i kako se trebam ponašati.
Ja nisam bila sebi na prvom mjestu. Bio je partner i odnos. Ja sam postala sporedni lik u vlastitom životu.
Sljedeće uklapanje odrazilo se na posao. Mislila sam da je zaposlenje donijelo slobodu. Pet godina kasnije vidjela sam da su to bila vrata kaveza — u kojemu nisam mogla funkcionirati. Količina tuge koju uopće nisam bila svjesna rasla je tiho, a ja sam je vješto prikrivala perfekcionizmom i potrebom da zadovoljim “pravila”.
Zašto sporedni likovi — i posebno sporedne žene?
Ovaj tekst napisan je za bilo koga. I muškarci i žene nalaze se u rodno i stereotipno kreiranim granicama — i svako od njih, dok ne osvijesti, igra sporednog lika u nečijoj priči.
No kada sam razmišljala o ovom tekstu, žene su mi češće padale na um. Jer povijest položaja žena u društvu i kulturološki utjecaj na identitet žene stvara specifičan pritisak — da bude tiha, prilagodljiva, da ne uzima previše prostora. Da bude sporedna u vlastitom životu.
Kako izgleda biti sporedni lik — 7 znakova
Sporedni lik u vlastitom životu je osoba koja:
- Briše vlastite potrebe i želje čim uđe u odnos s drugom osobom
- Donosi odluke na temelju tuđih očekivanja, a ne vlastitih vrijednosti
- Osjeća krivnju svaki put kada nešto učini samo za sebe
- Prilagođava se sustavu, obitelji ili partneru — čak i kada to znači nestati
- Nastoji biti “bez problema” i ne zauzimati previše prostora
- Svoja postignuća umanjuje, a tuđa veliča
- Živi po planu koji nije njezin — ali ne zna kako drugačije
Kako izgleda biti glavni lik u vlastitom životu?
Glavni likovi su oni koji:
- Pomiču granice statusa quo i ne boje se izaći iz zone komfora
- Mijenjaju okolinu kada prepoznaju da ona za njih više nije prikladna
- Pokazuju svoju autentičnost — i time izgrađuju pravo samopouzdanje
- Imaju zdrav osjećaj samopoštovanja koji ne ovisi o tuđem odobravanju
- Postavljaju zdrave granice — u ljubavi, prijateljstvima i na poslu
- Nisu motivirani strahom, nego vlastitim rastom i razvojem
Gdje počinje promjena?
Osvještavanje je prvi korak. No promjena uloge — od sporednog prema glavnom liku u vlastitom životu — nije trenutna odluka. To je proces koji zahtijeva sustavno propitivanje uvjerenja o sebi, odnosa i obrazaca koji su nam godinama bili “normalni”.
Pitanje za tebe: Igraš li glavnu ulogu u svom životu — ili sporednu u nečijem tuđem? Kako tvoja uloga već danas može biti drugačija?
Spreman/na biti glavni lik?
Ako se prepoznaješ u ovome i osjećaš da bi ti dobro došla podrška u procesu vraćanja sebi — slobodno se javi za dogovor uvodnog razgovora.
Ostali tekstovi koji bi te mogli zanimati:
- Živiš li identitet “dobre djevojčice”?
- Gubitak identiteta
- Nezdrava krivnja i autonomija
- Pretjerano davanje u odnosima
- Zašto ne uspijevam ostvariti cilj?
Ako želiš raditi na sebi vlastitim tempom, istraži online edukacije ili pogledaj kako izgleda individualna terapija.