“Samo slijedi svoj osjećaj” — rečenica koju smo barem jednom uputili sebi ili drugoj osobi pri donošenju važne odluke. I često nas je taj osjećaj odveo u pravom smjeru.
No što kada nas osjećaj, zapravo, zavara? Kada ono što osjećamo nije reprezentacija stvarnosti — nego kognitivne distorzije koje nam šalje lažnu poruku o sebi i drugima? O tome pišem u ovom tekstu.
Kada osjećaji mogu biti u krivu — primjer iz prakse
Ana je osoba koja je većinu vremena zabrinuta oko toga što drugi misle o njoj. U razgovorima s kolegama na poslu primjećuje njihovu neverbalnu komunikaciju — izraz lica, pogled, okretanje prema mobitelu — i odmah zaključi: “dosadna sam im, naporna sam, bezvrijedna.”
Taj osjećaj je za nju apsolutan. Istinit. Nakon razgovora analizira što je pogriješila i planira kako će sljedeći put biti bolja. To joj privremeno donese smirenost — dok se isti obrazac ne ponovi.
Ana se nalazi u začaranom krugu osjećaj — misao — ponašanje. “Pozornica” na kojoj stoji je godinama ista. Jedino što se mijenja su “glumci” — kolege, prijatelji, partneri.
No što ako Anin osjećaj nije istinita informacija o njoj — nego o obrascu koji ona nesvjesno ponavlja?
Što su kognitivne distorzije?
Kognitivne distorzije su “prečaci” koje mozak koristi u procesiranju informacija — i koji nas često dovode do pogrešnih zaključaka. Nisu znak slabosti ili bolesti. Svi ih koristimo, svakodnevno, često nesvjesno.
Istraživanja iz područja kognitivne psihologije pokazuju da postoji više od 100 poznatih vrsta kognitivnih distorzija. U Aninom slučaju radi se o jednoj od najčešćih:
Čitanje misli — najčešća kognitivna distorzija u odnosima
Čitanje misli je kognitivna distorzija u kojoj pretpostavljamo da znamo što druga osoba misli ili osjeća — bez da smo to provjerili. I ta pretpostavka gotovo uvijek je negativna prema nama samima.
Primjeri čitanja misli u svakodnevnom životu:
- Kolega je skrenuo pogled — “sigurno mu je dosadilo slušati me”
- Partner je tih večeras — “sigurno je ljut na mene”
- Prijateljica nije odgovorila na poruku — “sigurno sam je uvrijedila”
- Nadređeni nije pohvalio izvještaj — “sigurno misle da nisam sposobna”
U svim tim situacijama nešto vidimo ili ne vidimo — i iz toga kreiramo cjelokupnu “priču” o sebi i drugome. Priču koja može odrediti naše odluke, naše odnose i tijek života.
Osjećaj i slika o sebi — zašto se međusobno pojačavaju
Kognitivne distorzije imaju još veću moć kada se podudaraju s našom slikom o sebi. Anina slika o sebi uključuje riječi poput: bezvrijedna, nevažna, naporna. Svaki put kad čita misli kolege — ta slika se potvrđuje. I učvršćuje.
Zbog toga se obrazac ponavlja bez obzira na to koliko truda ulažemo u “popravljanje” ponašanja. Dok god ne promijenimo sliku o sebi i obrasce mišljenja — tijek života ostaje isti.
Znači li to da ne trebamo slušati osjećaje?
Ne — i to je važno naglasiti. Osjećaji su dobra nit vodilja u svakodnevnom životu. Da nema njih, češće bismo se nalazili u opasnosti i donosili lošije odluke.
Ključna razlika je u tome s kojom razinom svjesnosti pristupamo osjećajima. Slijediti osjećaj a da nismo svjesni kognitivnih distorzija koje ga oblikuju — to je zamka.
Osjećaj nije uvijek pouzdana informacija o stvarnosti. Ponekad je informacija o obrascu koji nosimo — i koji je vrijeme osvijestiti.
Što može pomoći?
Jedno od najjednostavnijih rješenja: umjesto da odmah zaključujemo — pričekajmo i postavimo pitanje. Provjerimo je li ono što smo pretpostavili doista točno. Većina čitanja misli raspada se pred jednim iskrenim pitanjem.
No to nije uvijek lako — posebno ako su kognitivne distorzije dio dubokog obrasca koji je učvršćen godinama. U tom slučaju vrijedi istražiti obrasce dublje — i u tome može pomoći psihoterapijski rad.
Prepoznaješ li sebe u obrascu koji sam opisala?
Ako osjećaš da bi ti dobro došla podrška u osvještavanju kognitivnih distorzija i slike o sebi — slobodno se javi za dogovor uvodnog razgovora.
Ako se prepoznaješ u ovome i osjećaš da bi ti dobro došla podrška, pogledaj kako izgleda individualna terapija ili online terapija — prvi korak može biti mali.