Zašto još uvijek mislim o njemu/njoj?

osobni razvoj

Napisala Mateja Marinić

mag. rehab. educ. edukantica transakcijske analize – smjer psihoterapija pod supervizijom

Prekinuli smo odnos. Veza je završila. U tom smislu se više ne viđamo s “bivšim/om”, ne razmjenjujemo poruke i pozive koje su do samo prije nekoliko dana bili svakodnevni. Osoba s kojom smo dijelili svoje najintimnije trenutke, koja je upoznala različite dijelove nas samih, više nije dio našeg života. Ili?

Je li prekid zapravo “prekid svih veza” s tom osobom u tom trenutku?

Naravno da nije. Svaka osoba s kojom smo bili u odnosu (bilo koje vrste) ostaje u našem sjećanju i ima svoje mjesto negdje unutar nas. Ne možemo izbrisati osobe iz svog života u potpunosti. Tako da će uvijek biti trenutaka, više-manje, kada ćemo se prisjetiti te osobe i značaja kojeg je on/ona imala u našem životu.

Stoga ne bi trebali od sebe očekivati da nekoga u potpunosti zaboravimo. Ono što bi trebali je osobu “smjestiti” u odgovarajuću “kutiju” prošlosti.

Ali ja jednostavno ne mogu prestati misliti na nju/njega

Obzirom da su prekidi sami po sebi bolni i sa sobom uvijek nose nelagodne osjećaje, tugu i ljutnju, proces odvajanja i ponovne prilagodbe traje neko vrijeme. Najlošije što možemo učiniti je potisnuti vlastite osjećaje i misli koje vežemo uz osobu i “nastaviti sa životom” kao da se ništa nije dogodilo. Što se pak često događa u naletima velike ljutnje i povrijeđenosti koje neposredni prekid odnosa donosi.

S druge strane, u određenim trenucima života, kada nam je teško ili izazovno, možemo pojačano misliti na bivšeg partnera/icu upravo iz razloga što su oni bili naše emocionalno utočište. Mjesto u kojem bismo pronašli utjehu i dobili osjećaj sigurnosti ako su on/ona bili izvor naše sreće i zadovoljstva. Kada taj izvor izostane, naš mozak doslovno prolazi kroz krizu sličnoj kao kod osoba prilikom odvikavanja od droge ili alkohola.

Paradoksalno, što ćemo više energije ulagati u potiskivanje osjećaja i misli (jer nam je to trenutno možda jedini način nošenja s prekidima odnosa) to će one više izlaziti na površinu i više ćemo biti okupirani samom osobom, iako su prošli mjeseci i i mjeseci od prekida.

Poanta ove priče je da stvari negdje još nisu “sjele na svoje mjesto” i da sami završetak odnosa za nas nije ostavio utisak konačnog kraja. Što nam može otežavati sami proces tugovanja jer je ono sastavni dio bilo kakvog doživljaja gubitka u životu.

Stoga bi pitanja o kojima bi promišljala za osobu koja još uvijek intenzivno razmišlja o bivšem/bivšoj partnerici bila: Što je još ostalo nedovršeno? Koje su potrebe osobe ostale nezadovoljene (posebice ako je osoba ta koja je “ostavljena” i nije imala priliku izraziti sebe tijekom prekida odnosa)? Kako osoba sebi može dati završetak (“closure”) koji joj je potreban?

Zbog čega i dalje razbijam glavu oko toga?

Bez obzira na uzroke i razloge konstantnog razmišljanja o bivšem/bivšoj, mislim da si ne dajemo dovoljno vremena niti “kredita” da to isto vrijeme provedemo u tugovanju i da si dopustimo osjetiti povrijeđenost, tugu, ljutnju. Ponekad mi se čini, bez obzira je li riječ o muškarcima ili ženama, da u svemu tome bivamo preponosni. Upravo zbog boli koju smo osjetili jer nas je netko povrijedio, imamo potrebu što brže izdignuti se iznad svega što se dogodilo i što prije nastaviti sa životom. Kao da je važno stvoriti dojam da nas sve to nije niti “taknulo”, a takav stav ne rješava problem niti je odraz zdravog nošenja sa prekidima/gubicima.

Puno više ćemo dobiti za sebe i svoje buduće odnose ako si damo vremena proći kroz proces tugovanja i prihvatimo činjenicu da nam je do određene osobe bilo stalo i da o njoj često razmišljamo jer nam možda samo nedostaje.

Što je u potpunosti u redu.

Završetak koji smo trebali, a nismo mogli dobiti, možemo kreirati sami ili uz pomoć stručne osobe.

Ne ovisi uvijek sve o bivšem partneru/ici pa tako ni tvoje mirenje s prekidom i “spremanje prošlosti u odgovarajuću kutiju”.

Sretno! 🙂

0 Comments

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Može te također zanimati…
“Fake it till you make it”

“Fake it till you make it”

Aforizam "fake it till you make it" se odnosi na pretvaranje ili imitaciju samopouzdane osobe koja, naizgled, iskazuje...

Zašto ne uspijevam?

Zašto ne uspijevam?

U ovom tekstu želim pisati o tome zašto ne uspijevamo. Glagol uspjeti ovdje uzimam kao globalni pojam koji će pokrivati sve...

Sporedni likovi i sporedne žene

Sporedni likovi i sporedne žene

U djetinjstvu sam, ne neki način, bila ljubomorna na svoje starije sestre. One su bile odrasle, mnogo starije od mene pa su...