Ovisničke veze (engl. codependent relationships) se definiraju kao one u kojima je jedna osoba izrazito ovisna o drugoj osobi. Istovremeno, osoba o kojoj ovisimo je u takvom odnosu jer ima potrebu za time da netko ovisi o njoj jer bi se inače osjećala “beskorisnom”.
Ovisnički odnosi se ne javljaju isključivo u romantičnim vezama. Oni su prisutni i u odnosu dijete-roditelj, prijateljskom odnosu, odnosima na poslu obzirom da korijen uspostavljanja ovisničkog odnosa upravo leži u odnosu roditelj-dijete.
Ako smo kao dijete morali “brzo odrasti” i biti roditelj vlastitom roditelju, odnosno brinuti o njegovim potrebama – takav obrazac ponašanja kroz odrastanje nastavljamo i rekreiramo ga u bliskim odnosima gdje preuzimamo ulogu roditelja, a naš partner/ica ulogu djeteta o kojem je potrebno brinuti.
Priroda ovisničkih odnosa je takva da se oni ne temelje na ravnopravnosti, odnosno, često su jednostrani, emocionalno iscrpljujući te mogu uključivati psihičko, fizičko ili emocionalno zlostavljanje. U samom središtu pozornosti takvog odnosa su isključivo potrebe jedne osobe koje onda druga nastoji zadovoljiti.
Važno je razlikovati odnos u kojem obje osobe jednako iskazuju pažnju i brigu jedno prema drugome na način koji odgovara svakoj od njih, od odnosa u kojem jedna osoba izrazito brine o drugoj na način da joj svakodnevni život čini promišljanje o toj osobi, njenim potrebama. U konačnici, zbog takvog odnosa se osoba teško ostvaruje u drugim aspektima svog života.
U ovisničkom odnosu, osoba se može osjećati kao da je izgubila sebe, svoj identitet, zbog nastojanja zadovoljenja potreba druge osobe.
Kako razlikovati zdrav odnos od ovisničkog?
Da bi bolje razlikovali koja to ponašanja čine zdrav odnos između dvije osobe od ovisničkog, neovisno o tome o kojoj je vrsti odnosa riječ, navest ću neke primjere:
Zdrav odnos: Obje osobe se oslanjaju jedno na drugo kada im je potrebna podrška i/ili pomoć. Obje strane percipiraju odnos na taj način.
Ovisnički odnos: Jedna se osoba unutar odnosa čini svakodnevno žrtvuje za drugu kako bi zadovoljila njene potrebe, da nije tako, osjećala bi se bezvrijednom. U suštini, takav odnos joj daje određenu svrhu, osjećaj vrijednosti i zadovoljstva.
Zdrav odnos: Obje osobe visoko prioritiziraju zajednički odnos, ali postoje i kao zasebne individue izvan njega sa svim svojim interesima, hobijima i ostalim odnosima – prijateljskim, poslovnim, obiteljskim i sl.
Ovisnički odnos: Za osobe u ovisničkim odnosima kolokvijalno kažemo da zapravo “nemaju život” izvan njega – ne ostvaruju se kao individue, sa svojim vlastitim interesima, željama, aspiracijama, vrijednostima…
Zdrav odnos: Obje osobe imaju puno pravo i slobodu izraziti vlastite osjećaje, misli i stavove pri čemu druga strana iste poštuje, uvažava i na temelju njih unaprjeđuju i razvijaju odnos koji grade zajedno.
Ovisnički odnos: Jedna osoba se uglavnom osjeća kao da nema puno pravo izraziti svoje misli, osjećaje i potrebe. Često se kroz svakodnevni razgovor provlači usporedba – “kao da hodam po jajima” zbog čega osoba vlastite potrebe niti ne izražava. Također, može se dogoditi i da osoba nije u potpunosti svjesna vlastitih potreba i emocija u takvoj vrsti odnosa.
Ovisnički odnos može biti jednostran, ali i obostran što znači da jedna osoba može ovisiti o drugoj, no isto tako obje osobe mogu imati tendenciju ovisnosti o onoj drugoj.
Jesam li u ovisničkom odnosu?
Neki od znakova ovisničkog odnosa mogu biti slijedeći:
- Otkazivanje vlastitih planova kako bi ugodili drugoj osobi.
- Naše raspoloženje ovisi o raspoloženju druge osobe.
- Ostajanje u odnosu iako nas druga osoba emocionalno, fizički ili psihički zlostavlja.
- Visok osjećaj odgovornosti kada druga osoba napravi nešto loše.
- Jako rijetko radimo nešto što ne uključuje našeg partnera/icu.
- Više pozornosti i ljubavi dajete parneru/ici nego sebi.
- Tugu, ljutnju, ogorčenost nastojimo prikriti lažnim osjećajem sreće ili zadovoljstva.
- Prošle veze su uključivale fizičko ili psihičko zlostavljanje.
- Na potrebu da učinimo nešto sami, npr. izađemo van s prijateljima/icama ili putujemo, druga osoba reagira neodobravanjem ili se pokušava uključiti u planove.
Obrazac ovisničkog ponašanja i uspostavljanja takve vrste odnosa je moguće promijeniti na način da počnemo osvještavati vlastitu ulogu u odnosu koji kreiramo s drugom osobom, naučimo postavljati jasne granice, brinemo o sebi, vlastitim potrebama i emocijama te ih naučimo jasno komunicirati partneru/ici ili drugoj osobi. U tom procesu ne moramo biti sami, dapače možemo pronaći one osobe koje će nam biti podrška, koje će nam pružiti osjećaj sigurnosti i povjerenja.
0 Comments