TERAPIJA IGROM

Što je terapija igrom?

Zašto igra?

Dijete još uvijek nema u potpunosti razvijene verbalne sposobnosti te mu izražavanje misli i osjećaja odrasloj osobi isključivo riječima može predstavljati izazov. U tom procesu neke važne informacije mogu izostati ili ih odrasla osoba može pogrešno interpretirati. Djeca će putem igre najbolje razumjeti svijet oko sebe i svoj položaj unutar njega. Stoga neka igračka ili tema igre može predstavljati određeni simbol te preuzeti mnogo veće značenje – ako naučimo pažljivo promatrati. Upravo tu dolazi terapeut igrom koji se uključuje u djetetovu igru i prati ga kroz taj proces.

Ona vanjskom promatraču jednostavno može izgledati “samo kao igra” no ona je mnogo više od toga. Terapeut igrom je educirani stručnjak koji u odnosu (igri) s djetetom promatra njegovo ponašanje i prikuplja potrebne informacije za postizanje cilja tretmana (razloga zbog kojeg je dijete upućeno u tretman). Kroz igru terapeut stječe uvid i u trenutne mehanizme nošenja (engl. coping mechanism) s određenom situacijom. Ono što je glavni zadatak terapeuta jest da kroz igru podrži djetetove emocije, kreira okolinu u kojoj će se ono osjećati sigurno izraziti ih te mu pomoći pronaći nove mehanizme nošenja i na taj način korigirati neprikladna ponašanja.

Jednom kada terapeut i dijete uspostave odnos povjerenja, ono može postati kreativnije i slobodnije u verbalnom izražavanju te posljedično:

• razviti nove mehanizme nošenja i prisupe rješavanju određenog problema
• ojačati socijalne vještine
• razviti empatiju i poštivanje drugih
• uspostaviti bolje odnose s članovima obitelji
• naučiti preuzeti odgovornost za vlastito ponašanje
• naučiti slobodnije izražavati emocije i dopustiti si doživjeti određenu emociju

Kada uključiti dijete u terapiju igrom?

Terapija igrom može biti korisna u različitim okolnostima, a neke od njih su:

• ako je dijete bilo ili će biti hospitalizirano
• ako dijete iskazuje teškoće u učenju (čitanje, pisanje, računanje)
• ako dijete iskazuje probleme u ponašanju
• ako se dijete nalazi u obitelji koja prolazi kroz brakorazvod
• ako je u obitelji djeteta pristuno nasilje (psihičko, verbalno, fizičko)
• ako je dijete doživjelo neku prirodnu katastrofu (potres, pandemija)
• ako je djetetu dijagnosticiran ADHD ili poremećaj iz spektra autizma

U radu s djetetom se mogu koristiti različiti mediji, a to su:

• priča
• crtež
• lutke
• pijesak
• glazba i ples

Kako izgleda terapija igrom u Centru Želim znati?

1. Nakon što ste nas kontaktirali putem e-maila ili poziva, dogovaramo prvi termin susreta.
2. Na prvom susretu, u trajanju od 60 minuta, razgovaramo o razlogu vašeg dolaska. Cilj prvog susreta je upoznati se, istražiti dosadašnji razvoj vašeg djeteta, obiteljsku dinamiku i na temelju svih informacija procjeniti koji oblik tretmana Vam najbolje odgovara, odnosno je li terapija igrom ono što će najbolje odgovarati Vašem djetetu.
3. Potom dogovaramo slijedeći susret kojem je cilj opservacija obiteljske igre u trajanju od 20-ak minuta. Tijekom igre, u koju su uključeni svi članovi uže obitelji (oba roditelja i djeca), je važno da se s djetetom igrate onako kako biste to i inače činili kod kuće. Ovaj pristup, u pratnji roditelja, djetetu olakšava upoznavanje sa psihoterapeutom kao i njegovu prilagodbu na psihoterapijski prostor. Nakon što prođe 20 minuta Vaše zajedničke igre, jedan roditelj ostaje sa psihoterapeutom, a dijete odlazi s drugim roditeljem. Ostatak vremena, odnosno 40 minuta, provodimo u razgovoru kojem je cilj dodatno pojasniti ponašanje djeteta za vrijeme vaše zajedničke igre – je li ono bilo uobičajeno ili ako primjećujete nešto novo. Na temelju prikupljenih informacija, terapeut utvrđuje hoće li individualni oblik rada koristiti Vašem djetetu te sukladno tome finaliziramo ciljeve tretmana za dijete i za roditelje.
4. Tijekom slijedećeg perioda dijete dolazi na seansu jednom tjedno te 40 minuta provodi u igri s terapeutom. Ostatak vremena, 20 minuta, terapeut provodi u razgovoru s roditeljem kojem je cilj psihoedukacija, odnosno pojasniti/objasniti razloge djetetova ponašanja te ojačati kompetencije roditelja kako bi uspješno podržao socio-emocionalni razvoj svoga djeteta.
5. Prateći ostvarenje postavljenih ciljeva tretmana, a koji su vidljivi u svakodnevnom funkcioniranju djeteta (u školi/vrtiću/obitelji), terapeut uz dogovor roditelja polako finalizira sami tretman te dogovara završne seanse i susrete s djetetom.