Svatko od nas je u nekom periodu života doživio neuspjeh – trenutak u kojem nešto u što smo ulagali nije rezultirano željenim ishodom za nas. Najčešće neuspjeh povezujemo s konkretnim ciljevima vezanima uz posao, studij, školu ili sport, no neuspjehe možemo doživjeti i u odnosima s drugim osobama – bilo da je riječ o ljubavnom, prijateljskom ili poslovnom.

Svatko od nas se drugačije nosi s neuspjehom, odnosno unutar sebe ima određeni obrazac misli, osjećanja i ponašanja kojima reagira na doživljeni neuspjeh. Neke osobe će se ga doživjeti kao poticaj da, uz bolju pripremu, pokušaju iznova dok će drugima on biti iskustvo koje će dodatno produbiti osjećaj straha od neuspjeha.

Usudila bih se reći da svi, na neki način, doživljavamo strah od neuspjeha samo što se on manifestira na različite načine i u različitom intenzitetu. Gledajmo na strah kao na spektar na čijem se jednom kraju nalazi fobija, a suprotno potpuni izostanak straha. Ovisno o tome gdje se nalazimo na tom spektru straha od neuspjeha ćemo imati različit pristup svakodnevnim životnim zadacima ili onima specifičnima koji su orijenitrani na određena područja (posao, školovanje, sport itd.). Naša pozicija na spektru ujedno utječe i na to koliko ćemo biti otvoreni prema novim izazovima i ciljevima. Logično je da će se osoba koja strah od neuspjeha ne doživljava intenzivno i preplavljujuće lakše motivirati i uključiti u ostvarenje životnih ciljeva dok će se ona osoba koja snažno doživljava strah od mogućeg neuspjeha teže motivirati.

Ako smo ona osoba koju strah od neuspjeha koči u svakodnevnom životu i zbog kojeg se ne usudimo izaći iz zone komfora kako bi ostvarili svoje želje i ciljeve, razlozi tolike količine straha mogu biti slijedeći:

• u prošlosti si doživio/la neuspjehe koji su u nekom segmentu za tebe bili traumatiski, visoko emotivno obojani, odnosno imali neke ozbiljnije posljedice
• naučio/la si se bojati neuspjeha koji je dodatno potencirala okolina u kojoj si se nalazio/la
• imaš perfekcionistička očekivanja, odnosno kažeš za sebe da si perfekcionist

Perfekcionizam je sam po sebi drugi naziv za strah od neuspjeha jer se upravo ta emocija nalazi iza navedene osobine s kojom se, neki ljudi, ponekad vole hvaliti. On je ogroman teret na leđima osobe koja se svakodnevno trudi do savršenstva dovesti svoj život, tijelo, navike, posao, društveni život i sl. Često je “gorivo” perfekcionizma i anksioznost, odnosno tjeskoba.

Osobe koje preplavljuje strah od neuspjeha na tjelesnoj razini mogu manifestirati otežano disanje, znojenje, nemir, probavne smetnje, pritisak u prsima, vrtoglavicu i sl. Na emocionalnoj razini pak mogu osjećati tjeskobu, odnosno potrebu da pobjegnu iz situacije u kojoj su se našli, osjećati se kao da su izgubili kontrolu nad situacijom i bespomoćnost.

Ono što je još jedan aspekt straha od neuspjeha je i sabotiranje samoga sebe što znači da se, primjerice, nećemo niti potruditi započeti određeni projekt ili zadatak jer već unaprijed znamo (odnosno vjerujemo) da nećemo uspjeti kako bi se jednostavno “poštedjeli” doživljaja neuspjeha ili pak nesvjesno kreiramo situacije u kojima namjerno, odnosno slučajno, griješimo te na taj način onesposobljavamo sebe kako ne bi doživjeli uspjeh, odnosno neuspjeh.

U konačnici, ono što se iza straha od neuspjeha krije je i uvjerenje koje imamo o sebi – jesam li ja vrijedan/a uspjeha, vjerujem li da imam resurse i kapacitete ostvariti zadani cilj i doživjeti uspjeh (ako smatram da ih nemam – kako ću ih razviti?). Ako ne vjerujemo da ćemo uspjeti – ako ne iz prvog pokušaja, onda barem drugog ili trećeg – nitko nas nažalost ne može uvjeriti u suprotno.

Ustrajnost, spremnost na doživljaj neuspjeha, suočavanje s pogreškama i ispravljanje istih, spremnost na učenje temeljem iskustva i uvjerenje da imamo pravo na ostvarenje onoga što želimo su važni i nepohodni resursi koji će nam pomoći u tome da – čak i nakon što “failamo” – uspijemo krenuti ispočetka.