Bajke, romantični filmovi, serije i razni drugi mediji na veoma specifičan način prikazuju romantične odnose. Najčešće je to faza zaljubljenosti jer je upravo ona najuzbudljiva, erotična i prepuna ugodnih emocija. Radije ćemo odabrati pogledati film koji ekranizira honeymoon fazu odnosa u kojem se dvije osobe tek upoznaju i zaljubljuju nego film u kojem je prikazana “kriza” u odnosu zbog čega oba partnera prolaze kroz konflikt. Uz takav, preferirani, jednostrani prikaz romantičnog odnosa često dolazi i koncept savršene osobe – the one.

Svaka osoba ima “ukus”, odnosno određene preferencije kada je riječ o odabiru partnera/partnerice. Često one uključuju fizički izgled, osobnost i interese. Na njih polažemo velik značaj i one su na neki način “filter” preko kojeg će nam određena osoba “zapeti za oko” i dobiti našu pažnju. Jednom kada ju uočimo, trudimo se i osvojiti ju. Tada, na samom početku, sve u vezi te osobe se čini odlično, no nakon nekog vremena se pojavi osjećaj razočaranja, kao da “to ipak nije to”, zbog čega prekidamo komunikaciju s tom osobom i nastavljamo potragu za boljim/om, vjerujući kako se gdin. ili gđica. Savršeni/a nalazi tek iza ugla – samo treba malo bolje pogledati.

Ukoliko jesmo u potrazi za savršenom osobom vrlo je velika vjerojatnost da ćemo se prije susresti s razočaranjem nego s onom pravom ili onim pravim.

Zašto je to tako?

Zbog toga što entitet prave osobe ili savršene osobe u suštini ne postoji – bar ne onako kako nam je već desetljećima prezentiran putem TV ekrana. Sami koncept i fantazija koja ga upotpunjuje nas u startu ograničava da iskusimo pravi intimni odnos, a on je mnogo više od preferirane tamne boje kose, visine od 185 cm, ljubavi prema istoj vrsti pizze, zajedničkog hobija ili interesa. Da, mora postojati nešto što će nas privući prema drugoj osobi, no sasvim je druga stvar u pitanju kada govorimo o tome što će nas zadržati u odnosu s tom osobom.

Možemo dijeliti iste interese i hobije sa drugom osobom, a da nas ona uopće ne privlači i imati sasvim različite interese, a željeti s njom ostvariti dublji, intimniji, odnos.

Ono što je također zamka potrage za savršenom osobom je i to da se naša sadašnja slika Savršenog sigurno razlikuje od one prije 5 godina i sigurno će se razlikovati od one za 10, 15 ili 25 godina.

Osobe koje su potaknute idealom savršenog će češće ulaziti u kratkoročne odnose radi ostvarenja seksualnog zadovoljstva dok će osobe koje imaju potencijala za “dugoročnu vezu” odbaciti jer “potraga” one prave ili onog pravog još uvijek traje.

Drugim riječima, osobe kojima nikada ništa nije dovoljno dobro, mogu zapravo unutar sebe nositi strah od ostvarivanja dubokog i intimnog odnosa, odnosno strah od odbacivanja i povrijeđenosti.

Ako se prepustim i dopustim sebi doista biti s drugom osobom, šansa da u tom odnosu budem povrijeđen/a je veća.

Površne i usputne veze, koje često imenujemo kao friends with benefits ili no strings attached, djeluju sigurno jer ne uključuju emocije i dublju povezanost.

Vratimo se još jednom na pojam savršeno. Kako bi bolje mogli razumjeti same sebe pokušajmo otići malo dublje od preferirane boje kose i pizze koju oboje volimo, te pokušajmo pojam savršeno zamijeniti riječi važno, odnosno zapitati se:

1. Što je meni važno u intimnom, romantičnom, odnosu?
2. Kako se ja želim osjećati u odnosu s tom osobom?
3. Koje su moje životne vrijednosti, što smatram važnim?

Koliko god to možda željeli, život nije Hollywood film i scena u kojoj svoju srodnu dušu upoznajemo sasvim nenadano, u trgovini, oboje istovremeno posežući za istom bocom mlijeka. U redu je željeti određene stvari u vezi partnera/ice kakvu, no ako si dopustimo ostaviti po strani stereotipne kategorizacije i površne preferencije, i odgovoriti na gore postavljena pitanja, onda si stvaramo veću šansu doista upoznati samog sebe i ideju toga kakav odnos s drugom osobom želimo.