Donosim ti popis od 10 lekcija koje sam naučila iz osobne psihoterapije. One su:
- Da bi promijenili neke stvari u svom životu potrebno je zasukati rukave i suočiti se sa nekim dijelovima sebe koji nam se i ne dopadaju toliko. Pozitivne afirmacije nisu dovoljne. Sposobnost iskazivanja suosjećanja prema “nepoželjnim” dijelovima sebe je potrebna.
- Za suočavanje sa samim sobom je potrebna spremnost na to da budemo ranjivi pred drugom osobom (psihoterapeutom).
- Mnogi se “boje” odlaska psihoterapeutu jer se zapravo boje biti ranjivi pred drugom osobom, pokazati one dijelove sebe koje ni sami ne žele pogledati ili kojih nisu uopće niti svjesni.
- Svaki susret sa psihoterapeutom je dragocjeno vrijeme koje je potrebno iskoristiti na najbolji način za sebe.
- Nekada nećemo imati volje i neće nam se dati ići na dogovorenu seansu, ali upravo tada je to najpotrebnije.
- Biti redovit. Tko će ako ne ti? Tko će raditi za bolju verziju sebe i bolju verziju vlastitog života i odnosa ako ne ti?
- Ponekad će biti razdoblja “platoa” – trenutaka stagnacije, kao da se ništa ne događa. To nije neobično ili krivo, to je upravo ono što je normalno da se događa.
- Vjeruj procesu, odnosno vjeruj sebi. Čak i onda kada ti se čini da nema nikakvog smisla.
- Provjeravaj sa terapeutom ono što te zanima, postavljaj pitanja, podijeli svoj dojam i osjećaj odnosa koji ostvaruješ sa terapeutom – bilo da te nešto ljuti, posebno usrećuje ili ako nešto iznimno cijeniš u radu s njim/njom.
- Teška razdoblja u osobnom razvoju i u procesu psihoterapije će se javljati, ali ona neće trajati zauvijek. Zapravo, tada sa sigurnošću znam (iz vlastitog iskustva) da nakon toga dolazi nešto novo, mnogo bolje.
Hvala ti na čitanju! 🙂
<3
0 Comments