Donosim ti popis od 10 lekcija koje sam naučila iz osobne psihoterapije. One su:

1. Da bi promijenili neke stvari u svom životu potrebno je zasukati rukave i suočiti se sa nekim dijelovima sebe koji nam se i ne dopadaju toliko. Pozitivne afirmacije nisu dovoljne. Sposobnost iskazivanja suosjećanja prema “nepoželjnim” dijelovima sebe je potrebna.
2. Za suočavanje sa samim sobom je potrebna spremnost na to da budemo ranjivi pred drugom osobom (psihoterapeutom).
3. Mnogi se “boje” odlaska psihoterapeutu jer se zapravo boje biti ranjivi pred drugom osobom, pokazati one dijelove sebe koje ni sami ne žele pogledati ili kojih nisu uopće niti svjesni.
4. Svaki susret sa psihoterapeutom je dragocjeno vrijeme koje je potrebno iskoristiti na najbolji način za sebe.
5. Nekada nećemo imati volje i neće nam se dati ići na dogovorenu seansu, ali upravo tada je to najpotrebnije.
6. Biti redovit. Tko će ako ne ti? Tko će raditi za bolju verziju sebe i bolju verziju vlastitog života i odnosa ako ne ti?
7. Ponekad će biti razdoblja “platoa” – trenutaka stagnacije, kao da se ništa ne događa. To nije neobično ili krivo, to je upravo ono što je normalno da se događa.
8. Vjeruj procesu, odnosno vjeruj sebi. Čak i onda kada ti se čini da nema nikakvog smisla.
9. Provjeravaj sa terapeutom ono što te zanima, postavljaj pitanja, podijeli svoj dojam i osjećaj odnosa koji ostvaruješ sa terapeutom – bilo da te nešto ljuti, posebno usrećuje ili ako nešto iznimno cijeniš u radu s njim/njom.
10. Teška razdoblja u osobnom razvoju i u procesu psihoterapije će se javljati, ali ona neće trajati zauvijek. Zapravo, tada sa sigurnošću znam (iz vlastitog iskustva) da nakon toga dolazi nešto novo, mnogo bolje.

Hvala ti na čitanju! 🙂

<3