Što dopuštaš da uđe u tvoj balončić? Od čega te on štiti?

O osobnim granicama se doista mnogo govori, možda već pomalo postaju i “prožvakana” tema, ali ipak smatram da je neophodna. A evo i zašto.

Osobne granice su tu da štite naš psihološki, odnosno emocionalni prostor. One su u službi zaštite našeg mentalnog zdravlja i čuvaju nas od drugih u okolini koji često nisu svjesni svojeg ponašanja kojim potencijalno krše granice druge osobe.

Kada bi promišljali u odnosu na što sve možemo postaviti granice, popis doista može biti dugačak, a on uključuje neke od slijedećih odrednica:

1. naše vrijeme i energiju
2. osobni prostor
3. emocije i misli
4. seksualnost
5. materijalno posjedovanje
6. kulturu u kojoj živimo

I doista ne stoji velika znanost iza postavljanja granica te nije potrebno iščitavati nekoliko desetaka knjiga da bi shvatili o čemu je tu zapravo riječ, ali koliko god “zvučalo jednostavno” mnogi ljudi su i dalje nesvjesni što sve dopuštaju da im druge osobe čine ili obrnuto, što sve čine drugima bez svijesti da možda narušavaju nečiji osobni psihološki prostor.

Možda će nekome ove riječi zvučati pomalo smiješno, napuhano ili kao da su osobe koje vode računa o svojim granicama “preosjetljive”. No sigurnošću mogu reći da takvo promišljanje dolazi od onih osoba kojima su osobne granice, od najranijeg djetinjstva, opetovano bile kršene te da je takav obrazac ponašanja i misli već postao dovoljno ukorijenjen da ga se smatra “normalnim”.

Na trenutak ću se ovdje zaustaviti i potaknuti te da promisliš o posljednjoj situaciji ili događaju u kojem si se osjećao/la kao da nešto ne želiš učiniti, ali si svejedno to napravio/la radi “mira u kući” – ovdje se koristim tim izrazom, ali on zapravo prezentira bilo kakvo očuvanje odnosa i sprječavanje konflikta ili sukoba između dviju ili više osoba.

Ako si se uspio/la prisjetiti događaja, sada mogu reći kako si u tom trenutku vrlo vjerojatno dopustio/la da se tvoja osobna granica prekrši, odnosno tvoj “balončić” koji te trebao štititi se rasprsnuo.

Je li druga osoba prekršila našu granicu ili smo to mi dopustili? Najčešće, u svakodnevnim situacijama, mi smo ti koji posustanemo i doprinesemo tome da se naš “balončić” koji bi nas trebao štititi rasprsne. Osoba nasuprot doista može biti uporna u svojem nastojanju da nešto postigne ili dobije od nas, ali ako se znamo zauzeti za sebe, asertivno komunicirati i ne prepustiti grižnjoj savjesti da preuzime kormilo, onda ćemo moći sačuvati sebe unutar svog “balončića”.

Iz navedenog dalje mogu iznijeti kako je postavljanje osobnih granica duboko povezano s našim osjećajem samopoštovanja i vlastite vrijednosti. Ne možemo uspješno postavljati granice, ako nemamo stabilan osjećaj samopoštovanja, odnosno pozitivnu sliku o sebi. Ako smo skloni padati pod utjecaj drugih, to znači da i naše osobne granice nisu dovoljno čvrste. No, to ne znači da prvo moramo jačati svoje samopoštovanje kako bi mogli imati čvrste granice – jedno povlači drugo. Vježbanjem postavljanja granica simultano jačamo i osnažujemo sebe, počinjemo se gledati u boljem svjetlu, imamo više energije, nismo toliko iscrpljeni, samostalniji smo i imamo više vjere u sebe i ono što činimo.

Granice su nužne u svakom odnosu, bilo da je riječ o odnosu roditelj-dijete, muž-žena, dečko-djevojka, prijatelj-prijatelj ili šef-radnik. Iako smo naviknuti da je “sve dopušteno” u takvim odnosima, ipak nije. Ako poštujemo osobu nasuprot sebe, posebice onu koja nam je jako bliska, onda je nužno poštivati i njene osobne granice – ono u čemu se ona osjeća ili ne osjeća ugodno, što želi ili ne želi, što joj se sviđa ili ne sviđa. Granice čuvaju naše odnose i poštivanje istih gradi međusobno povjerenje.

Također, granice nisu nešto što jednom postavimo i takve su do kraja našeg života. Naravno, za neke doista možemo tvrditit da će biti takve zauvijek jer su možda duboko povezane s našim vrijednostima, ali one mogu biti i fleksibilne, odnosno dobro je periodično o njima promisliti i procjeniti jesu li one još uvijek relevantne za nas ili možemo nešto u vezi njih možemo promijeniti.

Za kraj ovog teksta bih navela nekoliko pitanja koja će te potaknuti na promišljanje o tome gdje se nalaze tvoje granice ako možda nisi siguran/a koje bi točno one bile. Upitaj se slijedeće:

1. Koja su moja prava (npr. u obitelji, na poslu, u školi/fakultetu)?
2. Što mi govori moj “unutarnji osjećaj” tzv. “gut feeling” (u odnosu s nekom osobom)?
3. Koje su moje vrijednosti? Što mi je važno?
4. Što narušava moju energiju?

Da bi nekome s poštovanjem i uvažavanjem rekli “ne” bez popratnog osjećaja grižnje savjesti i potrebe za opravdavanjem svoje odluke ili postupka potreban je snažan osjećaj vlastite vrijednosti, samopoštovanja i ljubavi prema samome sebi. Ako smatraš da se nalaziš ili ti se često događa da si u odnosu s osobama koje narušavaju tvoj osobni psihološki prostor, energiju i vrijeme, a ne osjećaš se dovoljno osnaženo jasno komunicirati što (ne)želiš i što ti je potrebno, dobro je potražiti podršku stručnjaka koji ti može pomoći otkriti načine postavljanja i komuniciranja granica u u odnosima.

Nadam se da ti je ovaj tekst pomogao u osvještavanju vlastitog “balončića”, koliko te on štiti i je li ga možda potrebno malo proširiti. 🙂