Popularno se kaže da smo prosjek 5 ljudi s kojima provodimo najviše vremena. Prisjeti se tih 5 osoba i dobro ih pogledaj…

 

Što misliš o njima? Jesi li zadovoljan/a time što vidiš?

 

Pronalaženje naših istomišljenika

Ništa se u našem životu ne događa slučajno pa tako ni naša okolina nije slučajna, odnosno ljudi kojima smo svakodnevno okruženi, s kojima provodimo najviše vremena. Ona nije rezultat nečega što je izvan našeg dohvata i kontrole, ona nije produkt nečega što se samo od sebe stvorilo pa da možemo reći da nam je tako grah pao; da, u mlađoj dobi – kada smo bili djeca i doista nismo mogli birati u kakvoj okolini i obitelji ćemo se roditi i odrastati, ali u odrasloj dobi imamo sve unutarnje kapacitete da isto promjenimo i samostalno biramo s kime ćemo provoditi vrijeme i na koji način ćemo živjeti svoj život.

 

Koliko smo dobri i zadovoljni samim sobom, to isto zadovoljstvo će se odraziti i na “kvalitetu” ljudi koje ćemo pustiti u svoj život.

Često, kada ljudi krenu u osobnu terapiju, se pojavi strah i promišljanje o tome što će sve osobna promjena donijeti. Odnosno, zabrinuti su za svoju okolinu i ljude u svom životu. Pitaju se (i mene) hoće li prekinuti odnose i kakvog će to točno efekta imati na njihov svakodnevni život.

 

Moj odgovor je u tim trenucima vrlo općenit – u skladu s “teorijom” – a glasi da osobna promjena uvijek donosi i promjenu naše okoline. Kakvog će ona točno efekta imati i kako će nečiji život izgledati nakon 2, 3 ili 7 godina osobne terapije ovisi o samoj osobi i tome koliko je spremna sebe doista promijeniti, odnosno odlučiti biti hrabra i živjeti svoju autentičnost – biti slobodna.

 

Ono što sigurno znam je da ako za sebe želimo bolje, nikako nećemo moći nastaviti živjeti isti život koji živimo sada, nećemo moći nastaviti održavati odnose koje održavamo sada na onaj način na koji to inače radimo.

 

I to se ne sviđa svakome…

 

Koliko god želio/la bolje.

 

Uzrok ima posljedicu

Kako se mijenja naša slika o nama, tako se mijenja i način na koji vidimo ljude oko sebe.

 

Kako počinjemo sve više otkrivati sebe, motive svog ponašanja i odluka te životna uvjerenja tako počinjemo i druge oko nas vidjeti novim očima; između redaka čuti njihova životna uvjerenja i sliku koju imaju o sebi.

 

I nakon nekog vremena, nešto što smo svakodnevno radili i o čemu smo svakodnevno pričali više ne prolazi kroz novi filter.

 

Više ne igra ulogu. Više nema isti smisao. Više nema istu važnost kakvu je imalo ranije.

 

Sve se računa, sve ima utjecaj

Kako započneš svoj dan, što radiš u danu, s kojim si ljudima u kontaktu i u koje razgovore i priče se uključuješ.

 

Sve se računa i sve ima utjecaj na tvoje raspoloženje, tvoje stavove i tvoje odluke.

 

Potrebna je velika snaga volje i uma te velika sigurnost u sebe i samopouzdanje da nas svakodnevna okolina ne uspije pokolebati u našim načelima, našim odlukama i našim ciljevima jer kada se imalo razlikujemo i “odskačemo” od prosjeka svoje okoline to će vrlo brzo biti uočeno te ćemo vrlo brzo dobiti “etiketu” koja će signalizirati tko smo i kakvi smo (percipirano od okoline drugih).

 

Ako tada odlučimo posustati, odnosno nastojati se i dalje uklopiti u okvire koje smo odavno prerasli, krećemo u pretjeranu adaptaciju koja će nam kad tad početi štetiti.

 

Pitanje je onda, zašto ulazimo u pretjeranu adaptaciju i što takvim ponašanjem nastojimo samome/samoj sebi dokazati?

 

“Cutting people off” iliti trebam li ja doista od****** sve ljude iz svog života?

Ne znam.

 

Ali znam da je porastom kulture individualizma i apsolutne orjentacije prema samome sebi, prema ispunjenju vlastitih potreba naoštrub svega, postalo popularno izgovarati gore navedenu frazu.

 

Osobno nisam za apsolutizam takve vrste, ali da periodično trebamo zastati i sagledati što točno radimo u svom životu, s kime provodimo vrijeme i dovode li nas naše svakodnevne odluke i ljudi kojima smo okruženi do ciljeva koje želimo ostvariti – definitivno da.

 

Sukladno toj periodičnoj reviziji zatim vidjeti na koje mjesto u svom životu ljude trebamo postaviti… kao Sunčev sustav, koji ima svoju središnju zvijezdu i planete koji kruže oko nje. Neki od planeta su joj jako blizu i ona ih grije svojom toplinom, a neki od njih su jako daleko – tu su, unutar sustava, ali na dovoljno velikoj udaljenosti.

 

Iz ovog dijela, kao iznimku, izostavljam onaj koji se odnosi na osobe koje doista čine veliku štetu i narušavaju našu kvalitetu života. Tu onda dolazi naša dužnost (prema samome sebi) ukloniti takve ljude iz svog života.

 

Kako da znam koji ljudi nisu dobri za mene?

Također, ne znam točno jer to svakako ovisi o tvojim potrebama, načinu života, tvojim vrijednostima i ciljevima.

 

No, ono što znam je da zasigurno nisu dobri oni s kojima se:

 

1. Ne osjećamo sigurno
2. Bojimo pokazati svoje pravo “ja” – autentičnost
3. Koji dijele drugačije životne vrijednosti od naših (btw, koje su tvoje životne vrijednosti?)
4. Koji će nas uvijek kritizirati – što god napravili
5. Koji će nas sputavati
6. Koji će sve dodatno otežavati
7. Koji nisu u mogućnosti saslušati našu perspektivu i našu priču
8. Koji nisu u mogućnosti postaviti se u naše cipele – iskazati empatiju
9. Ne osjećamo dobro
10. Osjećamo kao da smo otišli “10 koraka unazad”

A koji su dobri?

 

Oni koji su suprotno od svih gore navedenih 10 znakova.

 

Za kraj…

Kada je riječ o promjeni načina života i ostvarenju životnih ciljeva veliku ulogu u brzini dostizanja istog i svladavanju prepreka na tom putu će imati ljudi kojima smo okruženi.

 

Ljudi s kojima svakodnevno pijemo kavu.

 

Ljudi s kojima svakodnevno razmjenjujemo poruke na Whatsapp-u.

 

Ljudi s kojima se svakodnevno vidimo putem videopoziva.

 

Ljudi s kojima provodimo svoje najintimnije trenutke.

 

Ljudi s kojima dijelimo stol za doručak, ručak i večeru.

 

Choose wisely.