Što vidiš kada promotriš ljude kojima si okružen/a?

Osjećaš li zadovoljstvo ili nelagodu?

Sviđa li ti se ono što vidiš ?

Ako su drugi oko nas refleksija nas samih, dobro je povremeno zapitati se gore navedena pitanja i potražiti odgovor na njih.

Neovisno o tome jesmo li zadovoljni onime što vidimo ili ne, uvijek vraćamo na same sebe.

Kada smo nezadovoljni okolinom, ljudima koji čine tu istu okolinu, često smo prema njoj orijentirani kritički. Neki odlaze korak dalje pa ju žele mijenjati. Svoju pozornost usmjeravamo na mijenjanje ljudi oko sebe, onoga što misle, čine, kako se osjećaju… Mislimo da je upravo to ono što će donijeti rezultat, da ćemo promijenom drugih i mi biti bolje.

Ako uzmemo metaforu zrcala, ono što zapravo činimo je mijenjanje njihove pozicije, ali odraz nas samih u njima i dalje ostaje isti, samo sada ono što vidimo zapravo gledamo iz drugog kuta.

Ne možemo se osjećati bolje u vezi samog sebe, razvijati se i rasti – mijenjati svoj odraz u ogledalu – mijenjanjem pozicije zrcala. U tom ogledalu jedino možemo dobro pogledati svoj odraz i krenuti mijenjati sebe. Napredak promjene možemo pratiti promatrajući se u zrcalima.

Drugim riječima, svoj rast i razvoj možemo pratiti promatrajući sebe u odnosu na druge, promatrajući svoju okolinu. Ako se mijenjamo u pozitivnom, željenom, smjeru, naša okolina će se mijenjati zajedno s nama. U konačnici, naš svakodnevni život će u određenim segmentima postati drugačiji.

Drugi ljudi oko nas su lakmus papir nas samih, naše promjene, napretka, boljeg i kvalitetnijeg života.

Ako se pitaš zašto ljudi oko tebe nisu bolji, onakvi kakvi bi htio/la da budu, zapitaj se što ti činiš po pitanju da tebi bude bolje, da ti budeš bolji/a?

S promjenom nas samih dolaze i novi ljudi u naš život, drugačiji i kvalitetniji odnosi; drugačiji i kvalitetniji život.

Zrcala kojima smo tada okruženi i odraz koji vidimo u njima postaje ljepši, ugodniji, mirniji, ispunjujući…

Što vidiš u svojim zrcalima?

Možeš li promijeniti ono što vidiš u njima?