Što kada naša fantazija o velikoj ljubavi i savršenoj budućnosti prevlada i zapravo se zaljubimo u nju, a ne u osobu nasuprot nas?

Kako da razlikujemo jesmo li zaljubljeni u “potencijal” ili u nju/njega?

Da bi mogli razlikovati, za početak trebamo biti otvoreni i iskreni prema samome/samoj sebi i dovoljno znatiželjni bolje upoznati fantaziju koju smo kreirali.

Naravno da nam je osoba koju smo tek upoznali, koja nam se sviđa i koja nas privlači – savršena. Na nju, kao na platno, projiciramo “idealnu sliku” koju nosimo negdje unutar sebe. U fazi zaljubljenosti, osobu ne vidimo onakvom kakva ona doista je već vidimo ono što bismo željeli vidjeti. Kada bismo uočavali sve “mane” i “nedostatke” osobe, do zaljubljenosti ne bi ni došlo jer bi nas iste odbijale.

Upravo u fazi zaljubljenosti na površinu izlaze i naše fantazije o tome što bi “mi” kao par sve mogli biti, ali i fantazija o tome što sve osoba nasuprot nas može postati. Kreiramo priču koja nije u skladu sa stvarnosti već je prepuna projekcija i vlastitih nezadovoljenih potreba koje postavljamo pred drugu osobu. Sve to dodatno pojačava osjećaje koje imamo prema drugoj osobi, ali i očekivanja koja stavljamo pred nju.

Jednom kada faza zaljubljenosti prođe i kada se razina hormona “spusti” u normalne omjere dolazi i do suočavanja s realnošću, a to je da ono u što smo prvotno bili uvjereni ipak nije tako.

On/ona svoje mjesto više ne pronalazi na pijedestalu na koji smo ga/ju stavili. On/ona je ipak (za neke nažalost) obično ljudsko biće.
On/ona nas ipak ne mogu “spasiti”.

A što je s onim fantazijama o zajedničkom životu, potencijalu koji “veza” i sama osoba u koju smo zaljubljeni ima?

Te iste fantazije ostaju samo to – priče isprepletene maštom, željama i nezadovoljenim potrebama.

Ako je osoba psihološki zrela, svjesna sebe, svojih potreba i očekivanja koje unosi u odnos, uspješno će nadvladati fazu zaljubljenosti, odnosno suočiti se sa svojom “savršenom slikom”, fantazijama koje je kreirala i projicirala u odnos i na osobu.

Uz dovoljno sreće, spremnost i otvorenost obje osobe započinje odnos koji se temelji na ljubavi, odnosno međusobnom prihvaćanju onakvima kakvima doista jesmo u sadašnjem trenutku.

Kada smo zaljubljeni, drugu osobu želimo. Kada volimo, drugoj osobi želimo najbolje, a to najbolje ne mora uvijek uključivati nas.

Kako razlikovati zaljubljenost u potencijal, a ne u osobu?

1. Mi nismo osoba koja će promijeniti nečiji život.
   
   Ovo uvjerenje se posebno odnosi na ženski dio populacije koje je dodatno potencirano romantičnim hollywoodskim filmovima gdje ženski lik dolazi u obliku spasitelja. “Ja sam ta koja će promijeniti tvoj život.”
   
   Emocionalno nedostupni muškarci nisu “posao” koji žena dobiva u ruke i onda odrađuje i dovodi do savršenstva.
   
   Ako sebe pronalaziš u tome, vrlo vjerojatno si zaljubljena u potencijal koji on nosi, a ne u njega kao osobu.
   
   
2. Procijeni gdje se vaš odnos nalazi sada, u ovom trenutku – a ne gdje bi mogao biti.
   
   Ako si zadovoljan/a s time kako vaš odnos izgleda sada – odlično.
   Ako se nadaš boljim vremenima i svoj fokus usmjeravaš prema budućnosti, onda je nešto potrebno promijeniti.
   
   Naravno da svaki odnos ima svoje uspone i padove, no prilikom “padova” i dalje možemo biti povezani, odnosno kreirati način kako da oboje prođete kroz krizu koja se trenutno događa.
   
   
3. “Ako-onda” rečenice.
   
   “Ako budem zanimljivija, privlačnija, zabavnija (…) onda će on htjeti biti tu i provoditi vrijeme sa mnom.”
   
   Ovom rečenicom činimo mnogo žrtve i isključivo se prilagođavamo drugoj osobi bez da su naši osjećaji i potrebe uzeti u obzir.
   
   “Ako-onda” rečenice bi trebali odbaciti i u potpunosti se fokusirati na “ovdje i sada” te realno procjeniti dobivamo li u odnosu ono što nam je potrebno. Ako ne dobivamo ono što nam treba nakon što smo isto komuncirali partneru te on/ona nije spremna uložiti trud i energiju to vrlo jasno pokazuje što osobi je, odnosno nije, prioritet.

Ako u odnosu tražimo ljubav i stabilnost, osobu s kojom ćemo biti na “istoj” valnoj duljini po pitanju životnih ciljeva i s kojom želimo kreirati različite značajne trenutke – onda je to ono što bismo i trebali tražiti – osobu koja je doista spremna na to, a ne “potencijal” ili “projekt” na kojem ćemo raditi i za koji ćemo žrtvovati sebe i svoje potrebe.

Sretno! 🙂