Iako volimo vjerovati da smo bića koja sve svoje odluke i odabire donose na temelju pomnog promišljanja i da nam u cijelom tom procesu isključivo služi naš racio, slika o tome je puno šira nego što mislimo.

Činjenica je da trenutno živimo u dobu koje je orjentirano na razmišljanje, promišljanje i mišljenje, no naš život nije isključivo vođen našim mislećim dijelom mozga. Veliku ulogu u donošenju odluka i svakodnevnim odabirima igraju naše emocije, odnosno naše trenutno emocionalno stanje koje je usko povezano s našim uvjerenjima i vrijednostima. Naš misleći mozak je samo onaj dio nas koji je zadužen za kreiranje plana i realizaciju već donesene odluke.

Emocije i naša uvjerenja drže kormilo.

Da bi donosili bolje, velike životne ili male svakodnevne, odluke, i da bi se bolje snalazili s vlastitim emocionalnim stanjima, potrebno je sagledati širu sliku ljudskog ponašanja – čime je ono motivirano i po kojem principu ono funkcionira.

Dio sagledavanje te slike čini razumijevanje emocija, odnosno emocionalnih stanja koja pak utječu na naše ponašanje.

Emocije nastaju kao reakcija na neki vanjski ili unutarnji podražaj, odnosno na neki događaj u našoj okolini. Svaka emocija ima svoju fiziološku komponentu – ona kreira određene fiziološke reakcije u našem tijelu i mozgu što se pak reflektira i vidi na našoj neverbalnoj ekspresiji (lica i tijela). No, svatko od nas različito doživljava pojedinu emociju i pridaje joj određeno subjektivno značenje, odnosno, svaka emocija u nama izaziva različite osjećaje – ugodu ili nelagodu.

Strah je jedna od osnovnih emocija. On nastaje kao reakcija na percipiranu prijetnju u našoj okolini. Po defaultu, strah u nama izaziva fight, flight ili freeze način reagiranja. Ono što je karakteristika straha kao osnovne emocije i po čemu ga razlikujemo od drugih emocionalnih stanja, primjerice anksioznosti, je da on nestaje nakon što percipirana prijetnja više nije u našoj neposrednoj okolini.

Neke osobe mogu biti “osjetljivije” na doživljaj emocije straha od drugih. Također, obzirom da strah kao emocija ima i svoju fiziološku komponentu – mi ga možemo doživjeti u našem tijelu prije nego što osvjestimo da doista osjećamo strah. Primjerice, u trenutku kada vidimo zmiju mi ćemo reagirati po principu fight, flight ili freeze načina reagiranja, odnosno naše tijelo će već biti spremno i pripremljeno na ono što potencijalno slijedi dok naš “misleći” dio mozga još nije do kraja ni percipirao što se točno događa u našoj okolini i koju točno emociju mi u tom trenu osjećamo. Nakon što percipirana prijetnja iz naše okoline nestane ćemo doista osjetiti emociju straha (naš svjesni dio mozga), odnosno naše tijelo koje je u stanju visoke pobuđenosti. Posljedično, strah kao takav će polako nestati.

Anksioznost nije trenutna emocija (koja brzo dolazi i nestaje nakon što percipirana prijetnja više nije u našoj okolini), to je specifično emocionalno stanje koje karakterizira osjećaj nelagode, zabrinutosti, stresa, napetosti i osjećaja straha. Ona nastaje kao odgovor na neku situaciju u našoj okolini koja nam izaziva stres.

Tipičan primjer situacije koja kod određenih osoba može potaknuti anksioznost je javni nastup. Ono što u tom primjeru razlikuje anksioznost od emocije straha je što ćemo osjećaj napetosti, nelagode, zabrinutosti, odnosno anksioznost početi osjećati već pri samoj pomisli da ćemo za, primjerice tjedan dana, održati javni nastup.

Svaka osoba može doživjeti i doživljava anksioznost. Također, neke osobe već po samom temperamentu imaju predispoziciju biti anksioznije od drugih.

Kada smo pojačano anksiozni, ili ako imamo dijagnozu generaliziranog anksioznog poremećaja, češće ćemo i više ćemo brinuti i razmišljati o mogućim lošim ishodima neke situacije. Također, koristit ćemo izbjegavanje kao način nošenja sa samom situacijom, odnosno anksioznošću.

Anksioznost u samoj svojoj srži je nelagodno emocionalno stanje zbog kojeg smo pojačano napeti, zabrinuti, “u svojim mislima”, u strahu i iščekivanju nekog negativnog ishoda, odnosno izbjegavanje istog.

Intuicija je sve ono što strah i anksioznost nisu. Već u samoj svojoj definiciji ona odašilje drugačiju energiju od straha i anksioznosti. Ona nije kognitivna i ne zahtjeva duboko promišljanje.

Intuicija se odnosi na instinktivno znanje. Ona je sposobnost da nešto možemo znati ili razumjeti bez pretjeranog razmišljanja o tome. Ona se ne temelji na činjenicama već na unutarnjoj reakciji. Zbog toga, zahvaljujući intuiciji, neke stvari ne znamo ili ne možemo objasniti već one jednostavno jesu.

Intuicija je naše unutarnje znanje.

Intuicija ima za cilj usmjeriti nas, dati nam nove informacije.

Ona nam ukazuje na to kako se mi osjećamo u vezi nečega ili nekoga.

Ona nas ne “tjera u kut”, niti nas zastrašuje, niti nas čini nervoznima, zabrinutima…

Ne dovodi nas niti nas ne ostavlja u nelagodi.

Intuicija je naš unutarnji glas.

Strah je emocija koja ima za cilj zaštititi nas i spasiti od moguće prijetnje zbog čega, na trenutak, ulazimo u stanje visoke pobuđenosti.

Anksioznost je kontinuirano stanje visoke pobuđenosti koje se može loše odraziti na naše mentalno zdravlje.

Intuicija je unutarnji osjećaj mira i sigurnosti.