Svjetlost, radost, zahvalnost, tradicija, zajedništvo i obitelj su neke od riječi koje opisuju blagdansko razdoblje u kojem se trenutno nalazimo. Za neke, ono je najdraže razdoblje godine upravo zbog raspoloženja koje Božić nastoji utjeloviti, dok za druge ono može predstavljati i dodatno potaknuti osjećaje tuge i gubitka. U ovom tekstu se želim posvetiti upravo toj drugoj strani Božića, svemu onome što se nalazi iza radosti i veselja, božićnih pjesama i blještavila kojim smo okruženi dobar dio prosinca i zbog čega se ponekad osjećamo prisiljeno ulaziti u takvo raspoloženje.

Ne uživa svatko u blagdanima i Božiću niti ga dočekuje s veseljem. Razlozi takve reakcije mogu biti različiti.

Upravo zbog društveno nametnute slike Božića, ovo razdoblje je nekim osobama samo još jedan podsjetnik na to koliko “nisu dobro” upravo zbog očekivanja koja djeluju nametnuto od strane okoline, a to su veselo raspoloženje, blagostanje, zahvalnost i altruizam. Depresivno raspoloženje zbog toga može biti dodatno naglašeno u ovom periodu. Osim toga, u ovom periodu (izuzev ove godine) obiteljska druženja su dio božićne tradicije, a za neke ona mogu biti podsjetnik na osobe kojih u njihovoj okolini više nema. Što dodatno pojačava osjećaje gubitka i tuge.

Također, sama idealizacija blagdanskih druženja, veselja i obiteljskog zajedništva nekima može djelovati lažno – i to s razlogom. Ako se nalazimo u obitelji u kojoj, s nekim njenim članovima, teže uspostavljamo odnos koji karakterizira istinsko poštovanje, ljubav i povezanost u božićno vrijeme se možemo osjećati kao da igramo ulogu “sretne obitelji”.

U konačnici, neki se osjećaju kao da ovaj period blagdana doista zahtjeva mnogo (financijski i psihički) – ukrašavanje, kupovina poklona, priprema različitih vrsta hrane, posjećivanje uže i šire obitelji, možda i nekih članova obitelji i rodbine s kojima nismo toliko bliski (iako je ove godine, što se posjeta tiče, drugačije), održavanje dobrog raspoloženja i božićnog ugođaja. Sve to može djelovati preplavljujuće zbog čega se, ako ne uspijemo popuniti neke od “kućica”, možemo osjećati kao da nismo uspjeli zadovoljiti nečije očekivanje.

Što učiniti i kako pristupiti ovom razdoblju?

Ako u ovom periodu imamo potrebu još više se izolirati i smanjiti kontakt s ljudima u okolini, pokušajmo se ne u potpunosti prepustiti tim osjećajima. Samoizolacija, odnosno smanjivanje kontakta s drugima može dodatno pojačati depresivno raspoloženje te može postati loša navika kojom samo produljujemo osjećaje bespomoćnosti, tuge i gubitka. Osim toga, kada smo sami imamo veću tendenciju “ruminirati”, odnosno ulaziti u analiziranje svih neugodnih događaja koje smo iskusili.

Vjerujem da nekima može djelovati teško ili izazovno, no pokušaj uspostavljanja i održavanja kontakta s najbližima u našoj okolini će pozitivno utjecati na cjelokupno raspoloženje. Osim toga, kontakt s drugima nije isključiv samo za one koje poznajemo. Kontakt i kratku socijalnu interakciju možemo potaknuti s bilo kojom osobom – u trgovini, na ulici, kiosku i sl. Osnovna ljudska potreba je biti u kontaktu, stoga pokušaj održavanja istog na bilo koji način čini dobro za nas same.

Vođenje kratkog dnevnika također može biti korisno za naše mentalno zdravlje. Isticanje dobrih trenutaka u ovoj godini i zahvalnost za iste u trenutku može potaknuti lučenje dopamina i serotonina, a koji su prirodni “antidepresivi”. Tome možemo prirodati i fizičku aktivnost, odnosno kretanje, vježbanje i sl. koje pozitivno utječu na mozak, tj. stvaranje novih neuralnih puteva i lučenje endorfina – “hormona sreće”. Koliko god je moguće, važno je uključiti neke od tjelesnih aktivnosti u svakodnevnu rutinu.

Ako pored nas više nema nama bliske osobe, u ovom razdoblju možemo odati malu počast njoj kroz pripremu njenog najdražeg jela, uključivanjem u neku tradiciju koja je njoj bila od velike važnosti ili kreiranje neke nove koja će ju predstavljati, možemo izraditi božićni ukras koji će biti odraz njene osobnosti i karaktera ili zapaliti svijeću u znak sjećanja na tu osobu.

I najvažnije…

U ovom periodu, koliko god je naizgled važno biti dobre volje i imati zahvalnosti, toliko je važno i biti nježan prema samome sebi. A to znači uzeti ono što je nama važno od svega što se “nudi”, odbaciti nametnuta očekivanja okoline, poznavati vlastite granice, kreirati vlastitu božićnu tradiciju ili uopće se ne uključiti u nju – ako to doista želimo i znamo da to nije u skladu s nama samima.

Koje god osjećaje doživljavali vezano uz ovaj period godine – svi su u redu, bilo da su oni ugodni ili neugodni. Važno je znati da uvijek imamo mogućnost odabira i kreiranja vlastite rutine, odnosno tradicije koja nama odgovara.

Ako ipak prepoznaješ da se teže nosiš s ovim periodom godine, da razdoblje “lošeg raspoloženja” traje duže nego očekivano i da ono utječe na tvoju svakodnevicu i kvalitetu života, tada može biti korisno i važno potražiti podršku stručnjaka.