Prije nego sam krenula na osobnu psihoterapiju razmišljala sam o mnogo stvari; o tome kako da uopće pronađem psihoterapeuta kojem ću odlaziti, kako ću znati da mi baš taj psihoterapeut/psihoterapeutkinja odgovara, na koji način ćemo raditi, jesam li uopće spremna na to što donosi takav rad na sebi, koliko će mi se život promijeniti jednom kada krenem na psihoterapiju, moram li već na prvom susretu ispričati cijeli svoj život u detalje…

Priznajem da su u tim trenucima razne fantazije i razmišljanja prolazila kroz moju glavu, a i dobar dio vremena nakon što sam krenula na osobnu psihoterapiju su ona još uvijek bila prisutna.

Na temelju svojeg iskustva i iskustva rada s klijentima, odlučila sam za tebe napisati kratak vodič kroz psihoterapiju, odnosno sve ono što je potrebno znati prije nego učiniš taj važan korak. 🙂

1. “Jesam li ja uopće sreman/a za psihoterapiju?”, “Možda sada ipak nije trenutak za to, odgodit ću to još na neko vrijeme”, “Pričekat ću još malo, možda se stvari okrenu na bolje u međuvremenu.” – normalno je da razmišljamo na ovaj način kada je u pitanju odlazak psihoterapeutu. Čekamo trenutak da budemo 100% spremni, no često se on ne događa, kao i za mnoge druge važne odluke u životu. U redu je osjećati se “nespremno”, no to ujedno ne znači da sada nije pravi trenutak za to.
   
2. Prilikom odabira psihoterapeuta razmišljaj o tome s kime bi volio/la raditi, tko bi ti odgovarao. Istraži web stranicu psihoterapeuta i/ili neke dodatne kanale putem kojih on/ona prezentira sebe.
   
3. Kada pronađeš psihoterapeuta (ili nekoliko njih), kontaktiraj ga/ih putem maila ili telefona (ovisno koji način je dostupan i tebi ugodan). Prvi kontakt ima važnost (posebice putem telefona) i on ti može dati informaciju o osjećaju koliko ti je bilo ugodno u razgovoru. Namjena prvog kontakta je i dobivanje “tehničkih” informacija, poput slobodnih termina, što slobodno možeš pitati. Ako ti se kontakt putem telefona čini previše, mail je također jedan od načina putem kojeg možeš dobiti sve informacije koje te zanimaju.
   
4. Na prvom susretu možeš slobodno postaviti pitanja koja te zanimaju vezano uz psihoterapeuta ili sam proces rada. Primjerice, ako te zanima kojoj psihoterapijskoj školi pripada, na koji način radi s klijentima, kako ćete oboje znati da se događa napredak u psihoterapijskom procesu, zašto je on/ona odlučio/a postati psihoterapeutom i sl.
   
5. Često odlazak psihoterapeutu prati i osjećaj straha. Bojimo se hoće li nam psihoterapeut reći da moramo prekinuti neki odnos, ostaviti posao koji radimo i pronaći drugi, prekinuti kontakt s obitelji i sl. U potpunosti je normalno da odlazak psihoterapeutu u nama budi određene, manje ugodne emocije, no takvo nešto se neće dogoditi, odnosno terapeut neće sugerirati ili inicirati bilo što od navedenog. Psihoterapeuti su stručnjaci koji su educirani i trenirani biti neutralni te iz pozicije neutralnosti biti najbolja moguća podrška klijentu koji samostalno želi donijeti odluke vezane za njegov način života.
   
6. Na prvom susretu možeš iznijeti onoliko informacija o sebi koliko se osjećaš ugodno. Ako ti nešto predstavlja neugodu, smatraš da još nisi spreman/na govoriti o nekim stvarima – to je u redu. Važno je da slušaš sebe i pratiš svoj tempo, terapeut će se tome prilagoditi.
   
7. Psihoterapeut je taj koji radi za tebe. Ako ti se u odnosu s psihoterapeutom nešto ne svidi, želiš promijeniti način rada, smatraš da bi ti nešto drugo bilo od bolje pomoći – slobodno to komuniciraj terapeutu. To je od velike važnosti i značaja za tebe, ali i terapeuta. Dobar psihoterapeut će bilo kakav oblik “kritike” znati primiti na profesionalan način te će mu dobivene informacije koristiti kako bi unaprijedio rad s tobom.
   
8. Odnos s terapeutom je odnos kao i svaki – potrebno je vrijeme da ga stvorite, odnosno da se u njemu osjećaš ugodno i slobodno izraziti se. Naravno, ako primjetiš da se i nakon nekoliko susreta ne osjećaš ugodnije, slobodnije, povezano s terapeutom – razmisli o tome da pronađeš nekog drugog.
   
9. Organiziraj vrijeme prije i/ili nakon seanse sa psihoterapeutom. Ako će u samom početku odlazak psihoterapeutu u tebi buditi osjećaj nervoze, pokušaj organizirati vrijeme tako da ne moraš brinuti hoćeš li kasniti na susret u dogovoreno vrijeme. Stvori dovoljno prostora prije i/ili nakon seanse kako bi se opustio/la na način na koji tebi odgovara, odnosno da odlaskom od terapeuta ne moraš žuriti na slijedeću aktivnost ili obavezu.
   
10. Ne znaš o čemu razgovarati na seansi? Ako se tako osjećaš, onda je dobra preporuka do slijedećeg susreta zapisati kratke bilješke o čemu bi volio/la razgovarati. Na taj način ćeš imati “materijala” i nećeš morati brinuti hoćeš li se sjetiti, odnosno zaboraviti kada se ponovno vidiš sa svojim terapeutom – što se ponekad zna dogoditi 🙂
    
    Ovih 10 koraka ima za cilj tebi olakšati promišljanje o psihoterapiji i dati odgovore na pitanja koja možda imaš, a ne znaš gdje ih pronaći. Nadam se da sam ti u tome uspjela pomoći i da je slika cjelokupnog procesa sada jasnija. 🙂